Nije mi bilo dovoljno biti pisac, pjesnik, tražila sam nešto više i spontano sam se našla u filmu kroz njegovo stvaranje. Željela sam izraziti svoje osjećaje ne samo kroz pisanje, već i kroz pokretnu sliku. Htjela sam da moje riječi ožive, i priroda i ljudi iz mojih stihova i proze.
Izazov je biti neovisan filmaš, o svemu odlučivati sam, ne ugrožavajući konstruktivnost ideje i njezinu provedbu sredstvima koja obvezuju i ograničavaju. Na odabrani način mogu potpuno slobodno, neopterećeno, uhvatiti svoju jedinstvenost, sebe, kroz vlastitu perspektivu i trud. I sve to bez novca. Kakav pothvat! 🙂